Pedagoški rad u sportu: Istine i zablude

Da li je fizičko mačji kašalj?

Sportista i trener su neodvojivi deo celine. Neprestano procenjuju jedno drugo, motivišu se i podstiču na postizanje maksimumuma. I više od toga. Takve ličnosti, koje uspostave zdrav odnos i saradnju, u stanju su da prevaziđu granice svojih mogućnosti.

Vaspitanje, obrazovanje i učenje su dugotrajni i složeni procesi koji se prepliću, prožimaju i dopunjuju. Mnogi, međutim, olako shvataju sport. U stvari, još u osnovnoj školi, ko zna iz kojih razloga, pogrešno naučimo da je “fizičko mnogo glupo”. Mali broj onih, koji na vreme pronađe neki sportski klub, brzo promeni mišljenje i shvati da je fizičko itekako važno. Štaviše, proces učenja u sportu debelo se oslanja na takozvanu “metodiku sportskog treninga”, a ona se zasniva na brojnim naučnim disciplinama i sa njima je duboko povezana. Navedimo samo neke: pedagogija, andragogija, didaktika, metodika nastavnog i trenažnog rada…
Videte li sada, ni fizičko baš nije mačji kašalj?
Kako se postižu vrhunski rezultati, pitanje je koje ne muči samo mlade ljude željne dokazivanja. Čak se i mnogi profesori sporta i fizičke kulture sapliću na ovoj preponi.
Trener nije inkvizitor sa štopericom u ruci, koji nam broji uzdahe do iznemoglosti. Dobar trener je, pre svega, uzor i lider. To može da bude samo celovita ličnost, te poštovanje vežbača stiče znanjem i umećem koje pokazuje u sali i na terenu.
Sportista i trener su neodvojivi deo celine. Neprestano procenjuju jedno drugo, motivišu se i podstiču na postizanje maksimuma. I vise od toga. Takve ličnosti, koje uspostave zdrav odnos i saradnju, u stanju su da prevaziđu granice svojih mogućnosti.
Zato, trener u sportu mora biti dobro pedagoški i psihološki obrazovan kako bi odgovorio teškim zadacima koji se nameću struci.
Pravilno sportsko usmerenje znači i pravilan fizički razvoj. Ali, ne samo to. Značaj sporta jos je veći u formiranju sistema vrednosti kod čoveka, jačanju volje, izgrađivanju radnih navika, rečju – formiranju kompletne osobe svesne svojih fizičkih i intelektualnih sposobnosti. Ovo je moguće jer se u sportu ulazu veliki lični fizički i psihički napori. Često se živi posebnim režimom života i rada koji iziskuje mnogo odricanja, uz stalnu težnju ka postizanju sportskih rezultata.
Kroz sport se razvija telesna disciplina, kooperativnost, saradnja, odgovornost, savesnost, smisao za organizaciju i racionalnost. Formiraju se navike održavanja lične higijene, savlađivanje raznih radnih zadataka, sposobost korigovanja, sklonost usmeravanju, saradnja, nošenje posebne odeće i obuće…